Himalajska smreka i šimšir presadjeni iz svojih posuda (kupljeno u OBI). Posude su pravouglog oblika. U zemlju je dodat i pepeo.
Ožičene i povezane zicom za posudu. Preko zemlje dodana mahovina.
Himalajska smreka i šimšir presadjeni iz svojih posuda (kupljeno u OBI). Posude su pravouglog oblika. U zemlju je dodat i pepeo.
Ožičene i povezane zicom za posudu. Preko zemlje dodana mahovina.
Bor i kleka su presadjeni na stari dio stabla, a cempres i tuja u plitku posudu. Uradjena drenaza i ozicavanje, a u zemlju sam ubacio i malo pepela.
Proljeće je, i u skladu s tim pripremili smo nove yamadori primjerke. Posadili smo jele, smrče i bukvu. A u pripremi su tuja i čempres. Jednu jelu smo zasadili u staro stablo, pa vidjećemo da li ce se primiti.
Uskoro cu ih usmjeriti zicama. Svakodnevno zalijevanje, a za koju sedmicu cemo ubaciti malo gnojiva tečnog. Bonsai primjerci sa slika se nalaze na balkonu, na 1350 m n.v.
Crni bor (Pinus nigra)
Fukien čajevac (Carmona macrophylla)
Fukien tea (Carmona Macrophylla)
Savjeti:
Juniperus (Borovica)
Zimzelena vrsta, pogodna za ukrašavanje dvorišta. Povija se, uspjeva napolju. Ne zalijevati često. Žicama povezati tanke grane za razvijanje strukture. Korijen izrazito mali.
Vježbajte psihologiju prije svega na sebi na sebi, a onda i na vašim bonsai biljkama. Kada ulazite u područje bonsai-ja, morate se psihološki dobro pripremiti. Ako vidite dobro uzgojen bonsai, vrlo lako ćete se odlučiti da se još bolje brinete o njemu, a ako ugledate nered od biljke, lako se obeshrabriti i imati negativan stav o bonsai drveću.
Svako od nas je ambasador dobre volje za bonsai drveća i svaki posmatrač ovog drveća je potencijalni uzgajivač. Pokažite ljudima čisto lišće, bez insekata, svježe cvjetove, čiste vazne, lijepo uređena stabla i čuti ćete usklike oduševljenja. Takav uticaj na psihologiju čovjeka ima bonsai drveće.
Razgovarajte sa vašim biljkama; ne morate to priznati drugima J, ali pričajte s njima. Lično, imam neki čudan osećaj da su biljke svesnije naše realnosti nego što mi to mislimo. Neke biljke su isto kao i ljudi, ako ih usmjerimo u pravom smjeru, one postaju istinski nevjerovatne. Sve što treba je da im poklonite pažnju, aplaudirate im, kažete im da su prelijepe i da mogu bolje ako se još više potrude. Zvuči nevjerovatno? Razmislite malo o tome …
Kod oblikovanja krošnje bonsai drveća trebali bi se pridržavati slijedećih pravila:
– Od dvije grane na istoj visini koje na deblu stoje jedna nasuprot drugoj, jednu treba ukloniti.
– Grane na deblu moraju stajati naizmjenično.
– Dovoljno je, ovisno o visini biljke, ostaviti 3 do 5 glavnih grana.
– Od dvije grane koje stoje jedna iznad druge, jednu treba ukloniti.
– Od dvije grane koje rastu blizu, jedna pored druge, jednu treba ukloniti.
– Grane, ili postrane grane koje se križaju s deblom ili nelijepo rastu prema gore ili prema dolje, također treba ukloniti.
– Grane koje se moraju potpuno ukloniti, treba odrezati uza samo deblo.
– Ako grane treba samo prikratiti, rez treba napraviti dijagonalno, tako da je površina reza okrenuta prema gore.
Bonsai drveće se presađuje kada je u fazi mirovanja, tj. od kasne jeseni do ranog proljeća prije kretanja vegetacije, Kod listopadnog drveća vrijeme za presađivanje je bolje uočljivo, zbog opadanja lišća, dok je kod crnogorice teže uočljivo. Mlađe biljke presađujemo svake dvije godine, a starije svake tri ili četiri. Kod presađivanja pridržavamo se slijedećih pravila:
– presađivati biljku u hladovini, nikako ne na otvorenom suncu
– biljku u što kraćem vremenu presaditi
– poslije presadnje biljku obilno zaliti
– ne prihranjivati biljku dok se ne utvrdi da je biljka podnijela presađivanje
– poslije presadnje svakodnevno obilno zalijevati
– biljku poslije presađivanja držati na sjenovitom mjesu, nikako ne na izravnom suncu
Nekoliko pravila u vezi prihrane bonsai drveća:
– Mlade biljke trebaju više prihrane nego stare
– Najviše prihrane treba dati u vrijeme rasta biljke
– U proljeće i rano ljeto daje se više prihrane nego u ljeto
-Listopadne vrste prihranjuju se samo do početka augusta, zimzelene vrste nešto dulje, do početka septembra
– Zimi se prestaje sa prihranjivanjem
– Prije prihrane, biljke se moraju dobro zaliti sa vodom
– U jesen je prihrana potrebna za sazrijevanje pupova
Postoji nekoliko referenci koje upućuju na biljke koje su se uzgajale u plitkim vaznama u egiptu i Indiji, još za davnih vremena, a koje su se uzgajale radi ukrasa, i iz medicinskih razloga. U Kini, dok je vladala dinastija Tang (618-907) spominju se po prvi put minijaturni krajolici koje su nazivali Penjing, što doslovno znači minijaturni pejzaž.
Postoji legenda da je u dinastiji Han (206 p.n.e-220 n.e) car napravio pejzaž u svome vrtu sa brdima, dolinama, rijekama, jezerima i drvećima koji je predstavljao cijelo njegovo kraljevstvo. To je uradio da bi mu se mogao diviti dok ga je posmatrao sa svoga prozora. Ovakvu vrstu umjetnosti nije smio praktikovati niko osim njega.
Najraniji dokumentovani dokazi o bonsai drveću su otkriveni na zidovima grobnice princa Zhang Hua, koji umro 706. godine, iz dinastije Tang.
Umjetnost kreiranja minijaturnih drveća je vjerovatno stigla u Japan tokom Heian perioda (794-1191). Tada je Japan slao izaslanike u Kinu, radi proučavanja njihove kulture, umjetnosti, arhitekture, jezika, zakona. U Japanu je ova umjetnost dobila naziv Bonsai (biljka u plitkoj vazni). U početku je ovakav vid umjetnosti bio ograničen samo na plemiće, i nije populariziran sve do Muromačijeve vladavine u 14. stoleću, koji ga je učinio kulturnom baštinom Japana.
Do ere dinastije Edo u 16. stoljeću, svaki građanin je uživao u bonsai drvećima, a čak su se održavala i takmičenja u uzgajanju bonsai drveća. Smatra se da je bonsai doživio vrhunac u 18. stoljeću, kada je bio iznimno cijenjen.
Najraniji bonsai koji su došli na zapad došli su upravo iz Kine i Japana, posredstvom trgovaca i misionara. Tek je 1935. bonsai na zapadu klasificiran kao vrsta umjetnosti, a tek iza II svjetskog rata Bonsai je postao naročito popularan na zapadu, najviše zahvaljujući vojnicima koji su se vraćali iz Japana i širili iskru bonsai uzgajanja.
Danas se bonsai može kupiti u skoro svakoj cvjećari na zapadu. Kod nas u Bosni i Hercegovini, situacija je dosta specifična, dijelom zbog platežne moći njenih građana, a dijelom i zbog nezaiteresovanosti ljudi koji se bave uzgajanjem biljaka da i ono što znaju o bonsai drveću prenesu na ostalu populaciju. Treba reći da se su bonsai drveća dosta skupa, posebno neke vrste. Ali, užitak je ipak najveći kada sami uzgojimo bonsai.