- Basic Bonsai care
- Miniature trees
- The Ancient Art Of Bonsai
- Thoughts On Wiring
- Bonsai Gardening Secrets
- Bonsai Step by step
- Bonsai Styles
- BONSAI TREES growing, trimming, sculptur and pruning
- Bonsai_Aquarium
- Bonsai_magazin_88-4
- Bonsai Freak_broj1
- Bonsai Handbook
- Gardening – The Ancient Art Of Bonsai
- Growing Bonsai
- Herbal
- Bonsai Practicing
- John Ainsworth – The Secret Art of Bonsai Revealed
Monthly Archives: December 2015
Zanimljivi linkovi
Naši Bonsai primjerci
Crni bor (Pinus nigra)
- Mora biti napolju
- Tlo: ne smije biti mnogo zbijeno i mora biti adekvatna drenaža
- Zalijevanje: osjetljiv je na zalijevanje. Ne treba se često zalijevati i tlo treba biti suho većinom vremena. Zalijeva se tako što se umoči u vodu do zemlje 5 minuta. Rijetko ovlažiti iglice kako bi mogle disati ako ima na njima prašine.
- Ne treba često dodavati prehranjivače
- Zimi zaštititi posudu od mraza ako je temp. vrlo niska
- Ako korijen truli, izvaditi ga i posaditi u posudu sa mahovinom (sphagnum moss)
Fukien čajevac (Carmona macrophylla)
- Biljka zahtijeva dosta svjetla, može biti u stanu
- Izbjegavati direktno sunce
- Tlo: ne smije biti mnogo zbijeno i mor abiti adekvatna drenaža
- Zalijevanje: kada tlo izgleda suho, potopiti posudu djelimično u vodu (do zemlje) 5-6 minuta. Uraditi ovo barem jednom sedmično. Zimi manje zalijevati, ljeti skoro svaki dan. Ljeti staviti malo vode u podlošku kako bi se isparavanjem stvarala vlaga. Ljeti je potrebno dnevno prskanje lišća
- Ne treba često dodavati prehranjivače (ljeti 1 mjesečno, zimi 1 u 2 mjeseca)
- Temperatura (15 – 25 °C)
Fukien tea (Carmona Macrophylla)
Savjeti:
- čuvati na svjetlom mjestu
- izbjeći jaku svjetlost Sunca
- dnevno zalijevanje i prskanje lišća
- kada zemlja izgleda suha, umočiti cijelu biljku u vodu
- s vremena na vrijeme staviti đubrivo
Juniperus (Borovica)
Zimzelena vrsta, pogodna za ukrašavanje dvorišta. Povija se, uspjeva napolju. Ne zalijevati često. Žicama povezati tanke grane za razvijanje strukture. Korijen izrazito mali.
Galerija slika
Psihologija uzgajanja
Vježbajte psihologiju prije svega na sebi na sebi, a onda i na vašim bonsai biljkama. Kada ulazite u područje bonsai-ja, morate se psihološki dobro pripremiti. Ako vidite dobro uzgojen bonsai, vrlo lako ćete se odlučiti da se još bolje brinete o njemu, a ako ugledate nered od biljke, lako se obeshrabriti i imati negativan stav o bonsai drveću.
Svako od nas je ambasador dobre volje za bonsai drveća i svaki posmatrač ovog drveća je potencijalni uzgajivač. Pokažite ljudima čisto lišće, bez insekata, svježe cvjetove, čiste vazne, lijepo uređena stabla i čuti ćete usklike oduševljenja. Takav uticaj na psihologiju čovjeka ima bonsai drveće.
Razgovarajte sa vašim biljkama; ne morate to priznati drugima J, ali pričajte s njima. Lično, imam neki čudan osećaj da su biljke svesnije naše realnosti nego što mi to mislimo. Neke biljke su isto kao i ljudi, ako ih usmjerimo u pravom smjeru, one postaju istinski nevjerovatne. Sve što treba je da im poklonite pažnju, aplaudirate im, kažete im da su prelijepe i da mogu bolje ako se još više potrude. Zvuči nevjerovatno? Razmislite malo o tome …
Osnovni savjeti
Kod oblikovanja krošnje bonsai drveća trebali bi se pridržavati slijedećih pravila:
– Od dvije grane na istoj visini koje na deblu stoje jedna nasuprot drugoj, jednu treba ukloniti.
– Grane na deblu moraju stajati naizmjenično.
– Dovoljno je, ovisno o visini biljke, ostaviti 3 do 5 glavnih grana.
– Od dvije grane koje stoje jedna iznad druge, jednu treba ukloniti.
– Od dvije grane koje rastu blizu, jedna pored druge, jednu treba ukloniti.
– Grane, ili postrane grane koje se križaju s deblom ili nelijepo rastu prema gore ili prema dolje, također treba ukloniti.
– Grane koje se moraju potpuno ukloniti, treba odrezati uza samo deblo.
– Ako grane treba samo prikratiti, rez treba napraviti dijagonalno, tako da je površina reza okrenuta prema gore.
Bonsai drveće se presađuje kada je u fazi mirovanja, tj. od kasne jeseni do ranog proljeća prije kretanja vegetacije, Kod listopadnog drveća vrijeme za presađivanje je bolje uočljivo, zbog opadanja lišća, dok je kod crnogorice teže uočljivo. Mlađe biljke presađujemo svake dvije godine, a starije svake tri ili četiri. Kod presađivanja pridržavamo se slijedećih pravila:
– presađivati biljku u hladovini, nikako ne na otvorenom suncu
– biljku u što kraćem vremenu presaditi
– poslije presadnje biljku obilno zaliti
– ne prihranjivati biljku dok se ne utvrdi da je biljka podnijela presađivanje
– poslije presadnje svakodnevno obilno zalijevati
– biljku poslije presađivanja držati na sjenovitom mjesu, nikako ne na izravnom suncu
Nekoliko pravila u vezi prihrane bonsai drveća:
– Mlade biljke trebaju više prihrane nego stare
– Najviše prihrane treba dati u vrijeme rasta biljke
– U proljeće i rano ljeto daje se više prihrane nego u ljeto
-Listopadne vrste prihranjuju se samo do početka augusta, zimzelene vrste nešto dulje, do početka septembra
– Zimi se prestaje sa prihranjivanjem
– Prije prihrane, biljke se moraju dobro zaliti sa vodom
– U jesen je prihrana potrebna za sazrijevanje pupova
Historija Bonsai tehnike
Postoji nekoliko referenci koje upućuju na biljke koje su se uzgajale u plitkim vaznama u egiptu i Indiji, još za davnih vremena, a koje su se uzgajale radi ukrasa, i iz medicinskih razloga. U Kini, dok je vladala dinastija Tang (618-907) spominju se po prvi put minijaturni krajolici koje su nazivali Penjing, što doslovno znači minijaturni pejzaž.
Postoji legenda da je u dinastiji Han (206 p.n.e-220 n.e) car napravio pejzaž u svome vrtu sa brdima, dolinama, rijekama, jezerima i drvećima koji je predstavljao cijelo njegovo kraljevstvo. To je uradio da bi mu se mogao diviti dok ga je posmatrao sa svoga prozora. Ovakvu vrstu umjetnosti nije smio praktikovati niko osim njega.
Najraniji dokumentovani dokazi o bonsai drveću su otkriveni na zidovima grobnice princa Zhang Hua, koji umro 706. godine, iz dinastije Tang.
Umjetnost kreiranja minijaturnih drveća je vjerovatno stigla u Japan tokom Heian perioda (794-1191). Tada je Japan slao izaslanike u Kinu, radi proučavanja njihove kulture, umjetnosti, arhitekture, jezika, zakona. U Japanu je ova umjetnost dobila naziv Bonsai (biljka u plitkoj vazni). U početku je ovakav vid umjetnosti bio ograničen samo na plemiće, i nije populariziran sve do Muromačijeve vladavine u 14. stoleću, koji ga je učinio kulturnom baštinom Japana.
Do ere dinastije Edo u 16. stoljeću, svaki građanin je uživao u bonsai drvećima, a čak su se održavala i takmičenja u uzgajanju bonsai drveća. Smatra se da je bonsai doživio vrhunac u 18. stoljeću, kada je bio iznimno cijenjen.
Najraniji bonsai koji su došli na zapad došli su upravo iz Kine i Japana, posredstvom trgovaca i misionara. Tek je 1935. bonsai na zapadu klasificiran kao vrsta umjetnosti, a tek iza II svjetskog rata Bonsai je postao naročito popularan na zapadu, najviše zahvaljujući vojnicima koji su se vraćali iz Japana i širili iskru bonsai uzgajanja.
Danas se bonsai može kupiti u skoro svakoj cvjećari na zapadu. Kod nas u Bosni i Hercegovini, situacija je dosta specifična, dijelom zbog platežne moći njenih građana, a dijelom i zbog nezaiteresovanosti ljudi koji se bave uzgajanjem biljaka da i ono što znaju o bonsai drveću prenesu na ostalu populaciju. Treba reći da se su bonsai drveća dosta skupa, posebno neke vrste. Ali, užitak je ipak najveći kada sami uzgojimo bonsai.
Šta je Bonsai?
Stojimo u prirodi ispred starog stabla, izbrazdane kore, povijenih i kvrgavih grana, sa gustom krošnjom.Takvu ljepotu samo može podariti starost. Uzimamo čarobni štapić, smanjujemo to stablo na nekih 20 do 30 cm, vadimo ga iz zemlje i sadimo u plitku posudu. Upravo to je bonsai. Naravno, takovo brzo smanjenje je nemoguće, zato samo stpljivi i smireni ljudi mogu činiti čuda, uz dugotrajno učenje od prirode i promatranje kako to ona sama radi.
Bavljenjem biljkama, naročito patuljastim drvećem, smiruje užurbani svakodnevni život, a čovjekovu psihičku opterećenost pretvara u duševni mir. Razvoj samog bonsaija tokom njegovog života, postaje pravi doživljaj, jer sve ostalo u životu je trenutno i prolazno. Stvaranjem patuljastog drveća, stvaramo nešto što se svakoga dana mijenja, u biti stvaramo umjetničko djelo, koje ostavljamo slijedećim naraštajima, ukoliko se pridržavamo pravila uzgoja.
Cilj bonsaija je u malom prikazati i održati ljepotu starih stabala, koja su desetljećima i tisućljećima odoljevala vremenskim promjenama. Kod uzgoja bonsaija, put je važniji od cilja. Pod putom mislim na dnevno promatranje, razmišljanje i tihi rad s biljkama, na odmor, radost i povećanje znanja i iskustva koje donosi malo drveće.
U istočnoj Aziji su npr. omiljeni darovi za Novu godinu upravo drvca bonsaia, što ujedno simbolizira dug život, sreću, proljeće i sl. Iz Kine se bonsai proširio tako, što je potkraj dinstije Ming, jedan kineski vladin činovnik odbio poslušnost, pobjegavši u Japan. Osim kineske literature sa sobom je donio i veliko znanje o umjetnosti uzgoja patuljastog drveća. Majstori bonsaia su iz generacije u generaciju zapisivali u knjige svoja iskustva, koja su svakim danom bila sve bogatija. Sva ta iskustva dugo su čuvana u tajnosti. Za vrijeme vladavine cara Daiga (898 – 930) bonsai je bio poznat u cijelom Japanu. Zatim se iz Japana postepeno širi po čitavom svijetu, naročito nakon 2. svj. rata. Najstariji bonsai na svijetu (1100 godina) nalazi se i čuva u carskoj palači u Japanu, dok se najstariji u Europi (700 godina) nalazi u Heidelbergu (Europskoj Meki za bonsaie).
Ova umjetnost osvaja mnoge ljude širom svijeta. Iz dana u dan stiče brojne poklonike, različitih kultura, starosti i spola. Bonsai nas uči skromnosti, jer priroda ne ispunjava sve naše želje.
Pojam punsai, prvi put se spominje u Kini u vrijeme dinstije Tsin (265 – 420. god. Naše ere). Na japanskom jeziku ta se riječ pretvorila u bonsai, što je prihvaćeno u cijelom svijetu. Riječ je složenica dvije riječi, bon – plitka posuda, i sai – uzgajati biljku. Slobodno prevedeno bonsai znači – biljka u plitkoj posudi. Nekada je bavljenje bonsaiem bila privilegija samo careva i samuraja (čak nekoliko stoljeća ), dok je danas to postalo narodna svojina. Bavljenje bonsaiem najviše se razvijalo u istočno Azijskoj kulturi, zbog toga što ti narodi smatraju da čovjek nije središte svijeta. Smatraju da je čovjek ravnopravan sudionik života na Zemlji, uz životinje i biljke.
Bonsai Sarajevo 